Danica i Teodor Samardžija

Ovi vreli i pakleni avgustovski dani, neodoljivo podsjećaju na CRNI AVGUST 1995. godine, kad u olujnom nevremnu, izazvanom ljudskom mržnjom, koje hrvatska država u kojoj sam i sama rođena slavi kao izuzetan ratni podvig nazvan "OLUJA". Nestadoše dvoje nevinih staraca, moji roditelji Danica i Teodor Samardžija. Prema izvještaju Hrvatskog Helsinškog odbora, to dvoje nevinih Srba bačenih u palmen vlastite kuće u Slavskom Polju na Kordunu. Pune 23 godine prodje od tada, a ja još nisam dobila odgovor, kako, zašto i ko su krivci. Do današnjeg dana nije izvršena identifikacija, jer njihovi posmrtni ostaci, izvađeni iz pepela nisu "podobni" za DNK-a vještačenje. Proglašeni su za “nepodobne” i posle smrti.
Uzalud su bila sva moja nadanja, svi potoci mojih suza, svi moji snovi, svi moji kontakti i neposredni susreti s najeminentnijim ličnostima Hrvatske države, pa i tadašnjim predsjednikom hrvatske države I. J.
I kako da ZABORAVIM, kako da povjerujem da pronađeni ugljenisani ostaci pripadaju mojim roditeljima? Nakon svega stičem utisak da odgovorni žele da zataškaju priču ili ni izbliza ne čine sve, da bi se pronašao način da se ti ugljenisani ostatci, (nepodobni) identifikuju. Zato pitam Ured za nestala lica vlade Hrvatske Vas pitam, ko je bacio u plamen kuće moje roditelje?!
Ko je to naredio, ko je očevidac, otkud Hrvatskom Helsinškom odboru ti podaci, da li je o tom zločinu vođena istraga i da li je i ko odgovarao, jer ja nemam podataka da je neko za ovakve zločine odgovarao ni pred domaćim sudstvom niti pred Haškim tribunalom. Ja hoću dokaz da su ubijeni, da su bačeni u vatru svoje kuće, ja imam pravo nakon vise od 23 godine, da to saznam, a saznaću samo ako VI kažete da su ubijeni, spaljeni, ako kažete ko je to učinio, ko je naredio i kad će biti priveden pravdi. A ako mi neko dokaže da tako nešto hrvatska vojska nije radila i da je poštovala ratno i Međunarodno humanitarno pravo i da je “iskreno”provodila u djelo naredbu Predsjednika Tudjmana, koji je “iskreno” pozivao Srbe da ostanu kod svojih kuca i garantovao im licnu sigurnos.Učinite to zbog svoje duznosti jer zato postojie. Imam li ja pravo da sama proglasim svoje roditelje mrtvima, koje dokaze mi je na uvid dala hrvatska država, osim da su pronađeni nečiji ugljenisani ostaci u zgarištu moje rodne kuće, čiji su to ostaci, kome pripadaju...na to nema odgovora, već samo pretpostavke, ali je moguć odgovor, ako se počinilac zločina privede pravdi. Hrvatska država, koja je danas clanica evropskih naroda i država moral bi uložiti svu svoju energiju u misteriju "nepodobnih" ugljenuisanih ostataka, da preko onih koji su tada komandovali oružanim formacijama na Kordunu, utvrde ko je bacio moju Danicu i Teodora u plamen njihove kuće, da meni i mojim sestrama daju argumentovan odgovor jesu li i kako naši roditelji ubijeni, a Hrvatski Helsinški odbor tvrdi da jesu. Bivsi zamenik ministra za nestala lica vlade Hrvtske gosp. I. Grujicu mi je na sastanku u Novom Sadu rekao da su eksumirani ostatci mojih roditelja svrstani u 9 nepodobnih i da je nemoguce izvrsiti identifikaciju,na moje pitanje,”sta sad”sta mi predlazete dalje,rekao je,”da cekam neka bolja vremena ii savremeniju tehnologiju ili da preuzmem te neidentifikovane ugljenisane ostatke” A, kako sam mogla da preuzmem i da prihvatim pronadjene “ nepodobne” neidentifikovane fragmente izgorelih kostiju koji navodno pripadaju mojim roditeljima. Kako nisam pristala na takav predlog nastavila sam dalje da tragam za istinom. Moj slucaj dobio je epilog sirih razmera, objavljen je u mnogim javnim sredstvima informisanja kako u Hrvatskoj tako i u Srbiji. Tadasnjem min. za nestala lica vlade hrvatske je to mnogo zasmetalo pa mi je javno na satanku u Bgd. Kratko I jasno rekao da nikako nisam smela “traziti” novinare po hrvatskoj i Srbiji vec doci njemu licno. Na kraju je bez imalo ljudskosti izgovorio recenicu od koje sam ja ponovo prezivela ubijanje mojih Za njega je slucaj zavresen, mojih roditelja i dalje nema, a nema ni zlocina prema tome nema ni pocinioca. “ Moji roditelji nisu nikada ni postojali niti hodali ovom zemljom, ako je tako, a ko sam ja ko me je stvorio i doneo na ovaj Svet”????
Nada (rođ.Samardzija) Bodiroga, kćerka