Stoja Trivkanović

25. kolovoza 1991. u popodnevnim satima, veći broja pripadnika pričuvne postrojbe „Vukovi“ PU koje je predvodio Drago Bošnjak, iz obiteljske kuće u Slavonskoj ulici 38 u Sisku nasilno su izveli Nikolu Trivkanovića i njegove sinove Zorana i Berislava Trivkanovića te ih bijelim kombijem odvezli u improvizirani zatvor na ORA-i.

Tijekom neovlaštenog ispitivanja sva trojica su pretučeni, nakon čega su isti dan Nikolu Trivkanovića odveli na nepoznato mjesto i usmrtili hicima iz vatrenog oružja. Njegovo tijelo pronađeno je 26. kolovoza 1991. na lijevoj obali Save kod mjesta Gušće, dok se Zoranu i Berislavu Trivkanoviću nakon privođenja na ORA-u gubi svaki trag.

Stoja Trivkanović je u danima nakon odvođenja njenih sinova i supruga intenzivno obilazila policiju i druge institucije raspitujući se o njihovoj sudbini. U toj potrazi susrela se i s Đurom Brodarcem, tadašnjim načelnikom Policijske uprave Sisak, a pomoć i informacije tražila je i kod predsjednika Franje Tuđmana, ministra unutarnjih poslova Ivana Vekića te Crvenog križa.

Sinovi još uvijek nisu pronađeni i još uvijek se vode kao nestali. Policija je prije 2 godine tijekom istrage rekla da su i sinovi najvjerojatnije ubijeni kao i suprug.

Tijekom potrage za sinovima, Stoja je i sama bila maltretirana od pripadnika pričuvne postrojbe "Vukovi" PU Sisak.

U isto vrijeme dobila je i otkaz, nakon 22 godine radnoga staža, ali je sudskom odlukom nakon 2 godine vraćena na posao. Maltretiranja i provociranja su se nastavila i na poslu te je bila prisiljena sama dati otkaz.

Stoja Trivkanović tužbu za naknadu nematerijalne štete zbog duševnih boli uzrokovanih smrću sinova i supruga podnijela je u rujnu 2006. Nakon što joj je Općinski sud u Sisku odbio tužbeni zahtjev pozivajući se na zastaru, dosuđeno joj je plaćanje sudskih troškova u iznosu od 15.000 kuna. Prvostupanjsku presudu, po žalbi, potvrdio je sisački Županijski sud, uz obrazloženje da kroz kazneni postupak nije utvrđena individualna odgovornost počinitelja.
Novosti-Zagreb