Sudbine

„Suza“ u posjeti porodici Birač
GROBNICU SMO LIJEPU NAPRAVILI ZA NAŠEG RANКA I NAS DVOJE

U nastavku je Stojina priča koja ujedno govori o sudbinama mnogih sisačkih hrabrih žena kojima nitko iz institucija nije pružio riječi isprike, osim Damira Devića u dokumentarnom filmu "Na vodi" gdje Stoja bacanjem vijenca u rijeku, usamljena na savskoj skeli, prkosi zaboravu i zločinu.

25. kolovoza 1991. u popodnevnim satima, veći broja pripadnika pričuvne postrojbe „Vukovi“ PU koje je predvodio Drago Bošnjak, iz obiteljske kuće u Slavonskoj ulici 38 u Sisku nasilno su izveli Nikolu Trivkanovića i njegove sinove Zorana i Berislava Trivkanovića te ih bijelim kombijem odvezli u improvizirani zatvor na ORA-i.

Osamdesetdvogodišnja starica Sava Babić identifikovana poslije 22 godine

„Suza“ u poseti Darinki Milosavljević
Dok su nam promicala pred očima čarobna i nepregledna polja suncokreta, vozeći se od Beograda do Šida, razmišljale smo u kakvom ćemo stanju zateći majku Darinku čiji je glas preko telefona zvučao zabrinjavajuće. Loše se osjeća, kaže, bolesna je. Hoće da nas vidi, da se ispričamo. Da nas pita ima li ikakvog glasa o njenom Miloradu. Hoće li se saznati kako je stradao i gdje je pokopan.

Ovi vreli i pakleni avgustovski dani, neodoljivo podsjećaju na CRNI AVGUST 1995. godine, kad u olujnom nevremnu, izazvanom ljudskom mržnjom, koje hrvatska država u kojoj sam i sama rođena slavi kao izuzetan ratni podvig nazvan "OLUJA". Nestadoše dvoje nevinih staraca, moji roditelji Danica i Teodor Samardžija. Prema izvještaju Hrvatskog Helsinškog odbora, to dvoje nevinih Srba bačenih u palmen vlastite kuće u Slavskom Polju na Kordunu. Pune 23 godine prodje od tada, a ja još nisam dobila odgovor, kako, zašto i ko su krivci.

Bolest sprečila Jovanku da sazna sudbinu sina
Dana 4. januara ove godine oprostili smo se od još jedne majke, Jovanke Davidović, koja je jedna od mnogih u nizu krajiških majki koje smrt sprečila da sazna istinu o sudbini svoga sina.
Jovanka Davidović rođena je 8. avgusta 1952. godine, kao četvrto dete u porodici. Udala se 29. novembra 1967. godine za Slobodana Davidovića, koji je rođen 15. maja 1945. godine. U tom braku su stekli sina Gojka i ćerku Zoricu. U skladnom braku punom ljubavi, poštovanja, razumevanja živeli su 33 godine.

TRAGIČNA SUDBINA NEVENKE DOBRIĆ
Hrvatska vojska joj ubila dijete, a sud u Hrvatskoj traži od nje da plati 35.000 kuna

Nakon dvije decenije prikupljanja najstrašnijih svjedočenja i slušanja teških životnih priča, čak su i članovi s najdužim stažom u Udruženju „Suza“ mislili da ih ništa ne može iznenaditi – sve dok nam se nije javila Nevenka Dobrić.

Ako bi se iz cijelog stradanja Srba u Hrvatskoj, koje je Hrvatska vojska nazvala „Oluja“, morao izdvojiti jedan trenutak, bilo bi to rano jutro 5. avgusta 1995. godine. Mnoge ispričane sudbine i na ovim stranicama ispisana i zabilјežena svjedočastva počinju upravo riječima: „Bilo je to u rano jutro 5. avgusta“. Tako počinje i priča Branke Hinić iz tadašnjeg Teslingrada, sada Ličkog Osijeka. U tom gradu je živjela sa suprugom Bogdanom, sinom Stevicom i kćerkom Majom. Bogdan je rođen 3. 1. 1948. godine u Debelom Brdu kod Korenice. Završio je Višu tehničku školu i radio u fabrici MOL.