U Crkvi Svetog Marka u Beogradu danas je služen parastos i prislužene svijeće za 88 Srba koje su pred očima Unprofora masakrirali hrvatski vojnici na današnji dan prije 31 godinu na području sela Divoselo, Čitluk i Počitelj u akciji “Medački džep”.
Direktor Dokumentaciono-informacionog centra Veritas Savo Štrbac rekao je da je najtragičnija posljedica tog svirepog čina to što na tom području više gotovo i nema Srba, a da je vrlo malo zločinaca odgovaralo.
– Žalosno je to. To su danas njihovi heroji. Kao Mirko Norac koji je odležao tih simboličnih šest godina. Najstrašnije, najtragičnije jeste to što je 1991. godine u ta tri sela bilo oko 800 Srba, a danas ih je u sva tri sela desetak, s tim što u Divoselu nema niko. To je naporaznije od svega – rekao je Štrbac.
On je ukazao da je upravo Veritas popisao žrtve masakra i naglasio da 46 lica koja su popisana kao vojnici nisu bili vojnici u klasičnom smislu riječi, nego ljudi koji su čuvali svoje rodne kuće i porodice.
– Na spisku je i šest policajaca, 36 civila, od toga 17 žena. Ali, za Hrvate su svi srpski civili tretirani kao neprijateljski vojnici – rekao je Štrbac i naveo da se godinama na hrvatskim medijima vrti snimak osamdesetpetogodišnje bake Danice iz Divosela koju je kninska televizija snimila na trocijevcu.
– Ona je rekla na tom snimku da dok je živa ustaše neće proći i to vrlo često emituju Hrvati i pozivaju se na taj snimak i kažu – nije bilo ovdje civila – rekao je Štrbac.
Predsjednica Udruženja porodica nestalih i poginulih lica “Suza” Dragana Đukić rekla je da je masakr u “Medačkom džepu” srpska neprebol i mrlja na obrazu međunarodne zajednice koja je imala obavezu, a nije ih zaštitila.
– Namjera je bila jasna da prosto pobije, protjera i očisti srpsko stanovništvo, ali mi nije jasno da nakon tri decenije nema neke empatije i nekog pokazivanja svijesti o tom događaju, da niko nije osudio taj zločin – rekla je Đukićeva.
Ona je naglasila da posebno boli pitanje nestalih koji razara porodice.
– Mi koji bilježimo srpska stradanja shvatamo da su nesagledive posljedice kada porodica izgubi jednog ili više članova. To je neprestana borba da saznaju istinu i da se održe na okupu. Onaj ko je ubijen, njega nema, ali cijela porodica trpi – rekla je Đukićeva.
Navršila se 31 godina od masakra nad 88 Srba u selima u “Medačkom džepu”, koji je pred očima Unprofora počinila Hrvatska vojska.
Hrvatska vojska je od iznenadnog napada na srpska podvelebitska sela Divoselo, Čitluk i Počitelj 9. septembra 1993. godine do povlačenja, 17. septembra, sistematski pljačkala, palila, rušila kuće, trovala bunare, ubijala i masakrirala zarobljene i ranjene ljude, pobila domaće životinje.
Prema podacima Veritasa, ubijeno je 88 Srba, od kojih 46 vojnika, šest milicionera i 36 civila, među kojima 17 žena.
Sva tri sela sravnjena su sa zemljom po sistemu “spržene zemlje”.
Među civilima je 26 ljudi bilo starije od 60 godina, a iza hrvatske vojske nije preostalo živih srpskih ranjenika.
RTRS
Nakon parastosa predsednica Udruženja porodica “Suza” podsetila je prisutne šta se desilo toga dana u Gospiću, nakon toga je položeno cveće na Spomen ploču ubijenim Srbima na prostoru bivše Jugoslavije u ratovima devedesetih koja se nalazi u Tašmajdanskom parku, Beograd.
“Na današnji dan se navršava 31 godina, više od tri decenije, od kako je Hrvatska vojska izvršila agresiju na srpska sela: Divoselo, Čitluk i Počitelj, koja su se tada već godinu i po dana nalazila pod zaštitom Ujedinjenih nacija. Tom prilikom izvršen je strašan zločin nad srpskim stanovništvom.
Prema podacima Veritasa, u akciji „Medački džep“ stradalo je 88 Srba:
Među žrtvama je bilo 17 žena, a 26 lica je bilo starije od 60 godina.
Na listi nestalih vodi se još 11 lica.
U ovoj akciji ranjenika uopšte nije bilo. Upravo ta činjenica i rezultati pregleda tijela na srpskoj strani (razbijene lubanje, mnogobrojne prostrelne rane iz neposredne blizine, odsječeni dijelovi tijela, živi bacani u vatru) upućuju na zaključak da se radilo o sistematskom ubijanju zarobljenih i ranjenih.
Komadant UNPROFORA, general Žan Kot, 19. septembra 1991, poslije kompletnog obilaska pomenutih sela, izjavljuje: “Nisam našao znakova života, ni ljudi, ni životinja, u nekoliko sela kroz koja smo danas prošli. Razaranje je potpuno, sistematsko i namjerno”.
Tužilaštvo Haškog tribunala je zbog zločina u Medačkom džepu optužilo generale Hrvatske vojske Rahima Ademija, Janka Bobetka i Mirka Norca.
Bobetku optužnica nije uručena zbog bolesti i umro je 2003. godine.
Predmet Ademi/Norac je prepušten hrvatskom pravosuđu 2005. godine.
Sud u Zagrebu je 2008. oslobodio Ademija svih optužbi, dok je Norac osuđen na sedam godina zatvora.
Vrhovni sud je Norcu kaznu smanjio na šest godina.
Od 2012. godine je hratsko pravosuđe optužilo još trojicu pripadnika Hrvatske vojske – Josipa Krmpotića, Velibora Šolaju i Josipa Mršića, zbog zločina u Medačkom džepu.
Krmpotić i Mršić su osuđeni na tri godine zatvora, a Šolaja na pet godina.
-Presude izostaju ili su sramne i neadekvatne.
Ne mogu nam uzeti da njegujemo sjećanje na srpske žrtve i da čekamo pravdu koja je spora, nadomo se da će biti jednog dana i dostižna.
Slava i hvala žrtvama!
“SUZA”
